Modularna arhitektura računala: Hoće li uklonjivi GPU-ovi i CPU-ovi postati standard?

Koncept modularnog računalstva već godinama privlači pažnju i entuzijasta i profesionalaca. U lipnju 2025. mogućnost stvarno modularnih računala – u kojima se grafičke kartice (GPU-ovi) i procesori (CPU-ovi) mogu jednostavno mijenjati – napravila je značajan iskorak. Zbog sve većih zahtjeva za održivošću, mogućnošću nadogradnje i korisničkom slobodom, modularnost više nije samo tehnička niša, već postaje ključna potreba suvremene računalne industrije.

Pomak prema modularnim komponentama

Posljednjih godina vodeći proizvođači hardvera počeli su razvijati standarde koji omogućuju zamjenjivost GPU-ova i CPU-ova. Inicijative poput Intel Compute Element-a i AMD-ove nove arhitekture s odvojivim APU-ovima pokazuju jasan pomak prema razdvajanju ključnih komponenti iz fiksnih konfiguracija. Ovaj razvoj pokreće sve veći pritisak tržišta prema uređajima koji se lako popravljaju i nadograđuju.

Primjeri modularnih prijenosnih računala i mini stolnih računala s procesorima u podnožju i odvojivim grafičkim karticama (preko PCIe priključaka ili vlasničkih dokova) postaju sve češći. Marki poput Frameworka i Lenova već nude takve uređaje, čime potvrđuju rastuće povjerenje u ovaj pristup.

Ipak, potpuna modularnost još uvijek nailazi na izazove u pogledu toplinske učinkovitosti, stabilnosti performansi i univerzalne kompatibilnosti. Prijelaz zahtijeva ne samo hardverske promjene, već i optimizaciju softvera i firmware-a za osiguranje pouzdanog plug-and-play rada.

Podrška industrije i otvoreni standardi

Uspjeh modularne arhitekture računala uvelike ovisi o suradnji proizvođača i prihvaćanju otvorenih standarda. Konzorcij PCI-SIG aktivno razvija PCIe Gen 6 i nadolazeći Gen 7, omogućujući brži i pouzdaniji prijenos podataka između komponenti. Također, Universal Chiplet Interconnect Express (UCIe) ima cilj pojednostaviti komunikaciju između odvojenih računalnih elemenata.

Podrška se sve više širi i u sektorima kao što su podatkovni centri, gdje se koristi modularna oprema koja omogućuje neovisnu zamjenu jedinica bez zaustavljanja cijelog sustava. Ova praksa se sada polako seli i među korisnike visoke razine, poput profesionalnih gamera i kreatora sadržaja.

Unatoč tehničkom napretku, komercijalna isplativost modularnog hardvera ovisit će o pristupačnosti, edukaciji korisnika i postprodajnoj podršci. Bez standardiziranih okvira i dostupnih nadogradnji, modularnost može ostati nepraktična za prosječnog korisnika.

Prednosti modularne budućnosti

Najveća prednost modularnih sustava je fleksibilnost. Korisnici mogu nadograditi svoj sustav bez potrebe za kupnjom novog uređaja, što smanjuje elektronički otpad i ukupne troškove. Ovaj pristup podržava održivost i usklađen je s europskim zakonima o pravu na popravak.

Modularna arhitektura također omogućava entuzijastima i profesionalcima da prilagode svoje sustave točno prema vlastitim potrebama. Igranje, razvoj softvera i obrada multimedije postaju učinkovitiji uz mogućnost prilagodbe hardvera. Održavanje i zamjena komponenti također postaju jednostavniji i jeftiniji procesi.

Dodatno, takav model podržava lokalnu proizvodnju i fleksibilne opskrbne lance. Umjesto da ovise o gotovim sustavima, korisnici i serviseri mogu naručivati pojedine dijelove i time smanjiti ovisnost o globalnim divovima hardverske industrije.

Ekološki i ekonomski utjecaji

Prema izvješću Global E-Waste Monitor 2025, u 2024. proizvedeno je gotovo 63 milijuna tona elektroničkog otpada. Modularni dizajn računala može značajno smanjiti taj broj jer potiče zamjenu samo neispravnih ili zastarjelih dijelova, a ne cijelih sustava.

S ekonomskog aspekta, modularno tržište otvara nove poslovne prilike. Preprodaja komponenti, obnova dijelova i treća proizvodnja postaju održivi modeli poslovanja. Moguća je pojava lokalnih radionica koje nude prilagođena rješenja za obrazovanje, igre ili profesionalne korisnike.

Ipak, sve to ima smisla samo ako modularnost postane masovno dostupna i cjenovno prihvatljiva. Bez toga, i dalje će biti privilegija naprednih korisnika i hobista. Industrija mora pronaći ravnotežu između inovacija i dostupnosti.

Prepreke širokoj primjeni

Unatoč potencijalu, modularna arhitektura još uvijek nailazi na prepreke – tehničke, ekonomske i logističke. Gubitak performansi zbog dodatnih konekcija, izazovi hlađenja i rizik mehaničkog kvara zbog česte zamjene dijelova ostaju važne tehničke brige. Također, ograničen prostor u kompaktnim sustavima smanjuje mogućnosti potpune modularnosti.

Sigurnost i kompatibilnost predstavljaju dodatni izazov. Osiguravanje sigurnih firmware nadogradnji, provjerenih izvora komponenti i BIOS podrške zahtijeva čvrstu i standardiziranu infrastrukturu. U praksi bi to moglo ograničiti izbor korisnika ako proizvođači uvode vlasničke sustave.

Uz to, navike korisnika koje su se godinama formirale oko “jednokratnih uređaja” usporavaju prihvaćanje modularnosti. Potrebna je edukacija i snažna podrška proizvođača i regulatornih tijela kako bi se promijenio stav tržišta.

Prognoze i dugoročne perspektive

Stručnjaci predviđaju postupan prijelaz na modularno računalstvo u sljedećih 5 do 10 godina. Potpuna modularnost vjerojatno će ostati ograničena na entuzijaste i profesionalce, dok će polumodularni sustavi dominirati tržištem. To uključuje konfiguracije gdje se npr. GPU ili RAM lako mogu zamijeniti, ali su druge komponente integrirane.

Vlade i regulatori mogli bi odigrati ključnu ulogu u ovom prijelazu. Postavljanjem obvezujućih standarda za popravljivost i ekološku prihvatljivost, mogu utjecati na proizvođače da prihvate modularni dizajn. Uspjeh EU-ove Direktive o ekodizajnu mogao bi poslužiti kao globalni primjer.

Na kraju, budućnost uklonjivih GPU-ova i CPU-ova ovisi o sinergiji inovacija, suradnji i interesu korisnika. Ako se proizvođači usmjere na održivost i korisničke potrebe, modularna arhitektura računala mogla bi postati pravilo, a ne iznimka.